Slavonska kuhinja: Pijani šaran

Pijani šaran

Sastojci za pripremu "Pijanog šarana"

1,5-2 kg težak šaran

4-5 režnja češnjaka (bijeli luk)

3 dl vina,

maslinovo ulje

papar u zrnu

grančica ružmarina

papar, sol po ukusu i želji

vegeta

kriške limuna

peršin

Priprema "Pijanog šarana"

Očišćenog šarana zarežemo nožem s vanjske strane na svakih dva do tri centimetra, zatim posolimo, popaprimo i pospemo vegetom izvana i iznutra.
Pustimo da odstoji na hladnom bar dvadesetak minuta.
U međuvremenu očistimo 4-5 režnja češnjaka, sitno ga nasjeckamo i stavimo u 3 dl vina.
U vino stavimo grančicu ružmarina i nekoliko zrna papra.
Ribu stavimo u vatrostalnu ovalnu posudu ili pleh prethodno namazan maslinovim uljem.
Riba se prelije uljem, stavi u pećnicu, te peče oko jedan sat.
Kada se riba malo zapeče, zalijemo je prije pripremljenim vinom i pečemo dalje uz često zalijevanje sokom od pečenja.
Pečenog šarana izvadimo na pladanj, prelijemo sokom u kojem se pekao, ukrasimo kriškama limuna i pospemo sitno nasjeckanim peršinom.

Ako imate pušnicu u kojoj sušite meso, prosušite sa dva do tri dima očišćenog šarana. Tada dobijete savršen ukus mesa i boja mu bude crvenkasta. Prilikom pečenja šarana možete dodati krumpir isjeckan na pločke.

Slavonska kuhinja je sklad mesa, povrća i začina.
Njezina gastronomska kultura je vrlo stara. Tradicionlana slavonska kuhinja većim dijelom koristi: kravlje mlijeko i njegove prerađevine, kiseljeno povrće, salamureno i sušeno (na dimu) svinjsko meso (sušena slanina, sušene kobasice, kulen, kulenova seka, čvarci), paprike te druge jake začine, dok mesna jela su: gulaš, paprikaš, čobanac, meso divljači, sarma. U ovim područjima ljuti gulaš (goveđi ili od divljači), regos (više vrsta mesa i tjestenina), fiš-paprikaš (s više vrsta ribe: šaran, štuka, itd.) su vrlo tipični u kulinarstvu.

Među starim tradicionalnim jelima iz Slavonije najpoznatiji su proizvodi koji se poistovjećuju sa Slavonijom - kulin, šunka, švargl, slanina, čavarci, dok su mnoga jela davno zaboravljena poput cicvare s krompirom, krkljuš, sekeli-gulaš, ljeljini dukati,utvajski ražanj, bjeli žganci, hladetina ili lučevine, slavonska satrica....to su jela koja svojim egzotičnim nazivima prizivaju sjećanja na prošla vremena. Tradicijska jela svoj nastanak koji je bio uvjetovan određenim razdobljem u godini, uglavnom vjerskim običajima. U Slavoniji, čiji su stanovnici oduvjek slovili za vrlo pobožne, neka su jela nastala u vrijeme kada se postilo. Svedena su pod nazivnik ''bezmasna jela'', a u današnje vrijeme, koje za većinu znači izobilje u hrani, ta se jela rijetko pripravljaju te su gotovo potpuno zaboravljena. Tradicionalnu prehranu kao što su jela; čobanac,guščji paprikaš, sarma, šaran u rašljama trebali bi postati slavonski brand kao autentična, zaštićena jela tradicionalne kuhinje s ovih prostora.

Naši su stari od gusaka i pataka pripremali razna jela, ali u doba žetve, kad bi se uzimali nadničari, pripremao bi se tradicionalni guščji paprikaš koji se, uz uvijek prisutne slavonske delicije poput kulina, šunke, kobasice, švargla i čvaraka koji su bili slavonski doručak, a našao bi se na stolu i za ručak, za vrijeme žetve. Jela od ribe je dio života uz rijeke Savu, Dunav i Dravu naviknuo je Slavonce na riječnu ribu i to najčešće šarana pa stoga ne čudi što recepte poput fiš-paprikaša ili šarana u rašljama.