Domaći slavonski sir je bio posluživan na svakoj slavonskoj trpezi (stolu). Sastavni dio obroka, naročito uz kulin, kobasicu i dimljenu šunku i naravno slaninu. Skoro svako domaćinstvo je pripremalo domaći sir, bez obzira da li su imali krave ili ne. Ako nisu imali krave, mlijeko se kupovalo od susjeda.
Priprema domaćeg slavonskog sira
Domaći sir se priprema od svježeg kravljeg mlijeka koje se procijedi i izlije u tegle (posuda posebnog oblika i namjene, izrađena ručno od gline, pečena i glazirana) za kiseljenje.
Na površini se nataloži sloj vrhnja kojeg treba skinuti s kašikom, a mlijeko uz rub štednjaka malo smlačiti da se ubrza zgrušavanje bjelančevina. Nakon nekoliko sati zgrušano mlijeko staviti u vrećicu za sir (platnena vrećica) i pustiti da se dobro ocijedi.
Rashlađeni sir poslužiti s dodatkom kiselog vrhnja. Danas se umjesto vrećice za sir koristi cjediljka pokrivena gazom.
Ocjeđena tekućina se naziva sirutka. Sirutka je bogata vitaminima i proteinima. U "starim" vremenima sirutka se bacala odnosno davala životinjama (svinjama i kravama) kao hrana. Kada se spoznalo da je sirutka vrlo dobra za podizanje imuniteta postala je sastavni dio prehrane. Naročito osobe koje žele povećati mišićnu masu koriste sirutku u svakodnevnim obrocima.
